Kula Sv. Kristofora
Danas najgušće izgrađen gradski prostor unutar zidina bio je sve do 15. stoljeća pun vrtova i praznog neizgrađenog prostora, a počeo se razvijati u 11. stoljeću oko današnjeg samostanskog kompleksa sv. Ivana Evanđeliste.Najbolje sačuvani bedemi nalaze se na kopnenoj strani, a u 15. stoljeću podižu se ovdje dvije nove kule, Kula Sv. Kristofora i Kula Smjelih (Gagliarda). Između ovih dviju kula oblikovan je obrambeni sklop dvostrukih vrata tzv....
Gradski bedemi
Gradske zidine i danas su dobro očuvane na sjevernoj, južnoj i zapadnoj strani poluotoka. Grad je bio opasan zidinama koje su se na jugozapadnoj strani djelomično spajale s pročeljima palača i samostana, a sačuvane su od srednjovjekovne kule Sv. Kristofora do zvonika samostana Sv. Ivana te uz samostan Sv. Andrije i pod katedralom. Na vrhu poluotoka zidine se u sklopu samostana Sv. Antuna Opata zatvaraju masivnim šiljastokutnim bastionom te se...
Kula Gagliarda
Novi grad s tri uzdužne i niz poprečnih ulica, proteže se od Ulice Stjepana Radića do Kule sv. Kristofora i Kule smjelih gdje su podignuta i nova gradska vrata. Zapadno od grada i gradskih zidina nalazi se njegovo predgrađe veliko područje nazvano Komrčar i Varoš. Najimpozantniji bedemi nalaze se na ovaj strani okrenutoj prema kopnu, gdje su početkom 20. st. nažalost porušene dvije kule i donja gradska vrata.Zidovi nasuprot Komrčaru...
Kula obitelji Galzigna
U okolici Trga Slobode, nekada Katurbu, nalazila se najveća gradska kula (osmerostrana), Kula Sv. Stjepana. Dobila je ime po crkvici Sv. Stjepana s početka 13. stoljeća koja je bila smještena unutar kule. Stara kula (toranj ili turris) obitelji Galzigna bila je utvrđeni romanički stambeni objekt smješten uz gornja gradska vrata. Takva kula te kuća uz nju činili su tipični dom rapskih plemića u srednjem vijeku. Kula obitelji Galzigna srušena je...
Maleni poluotok živi već više od 2000 godina
Grad Rab smjestio se na malenom poluotoku između dviju dubokih uvala, uvale Sv. Eufemije i one sjeverne uvale koja je postala gradska luka. Takva morfologija prirodnog poluotoka odredila je graditeljsku matricu liburnskog naselja koju uz graditeljske i stilske promjene uglavnom nastavlja rimski municipij, a koja ostaje nepromijenjena sve do današnjih dana.