Komrčar je najljepše djelo rapskog nadšumara Pravdoja Belije koji ga je dao zasaditi 1890. godine. Gradski perivoj prostire se na 10 ha površine te nadmašuje samu površinu grada što ga čini jedinstvenim u svijetu.
Oduševljen ljepotama Raba i parka Komrčar, princ Alois von Liechtenstein početkom 20. st. donirao je novčana sredstva za izgradnju šetališta uz morsku obalu podno parka i gradskih zidina.
Uz neponovljivu povijesnu jezgru grada naslanja se gradski perivoj “Komrčar” i jedna od najljepših park-šuma na Mediteranu.
Zanimljivost jest što je Belija na svoj dan rođenja, 2. studenog, započeo s pošumljavanjem parka Komrčara. Je li to samo puka slučajnost ili je Belia za svoj rođendan simbolično želio zasaditi novi šumski pokrov Raba i podariti kršu novi život, do danas je ostalo nepoznato.
Boravak u parku pozitivno utječe na fizičko i psihičko zdravlje, a zrak ovog perivoja tijekom godine ispunja ugodan miris isparavanja četinjača i vazdazelenog raslinja. Miris bora umanjuje stres, opušta i smiruje.
Slika: „Razglednica Komrčar“ – 1911. austrijski prijestolonasljednik Franjo Ferdinand posjetio je Rab, o čemu svjedoči razglednica „Pogled na Rab sa borove šume Komrčar“ jednog turista koji na toj razglednici piše: „Rab 13.03.1911. Šaljem ti pozdrav iz Raba gdje smo vidjeli prijestolonasljednika koji je na Rab došao sa Brijuna“.
U ovoj park-šumi napisao je mnoge stihove i pjesme bard hrvatske književnosti, akademik Dragutin Tadijanović. Posebno je volio pisati na kamenom stolu u središnjem dijelu parka s pogledom na uvalu sv. Eufemije i poluotok Frkanj.
Dr. Johann Frischauf, profesor na Sveučilištu u Gracu te jedan od inicijatora rapskog turizma, u jednom članku 1888. godine, spomenuo domaće ljude koji su bili značajni za početke turističke valorizacije na otoku spominjući među njima i šumara Pravdoja Beliju kojeg je ujedno nazvao i turističkim radnikom.
Davao je Komrčar utočište i slikarima, akvarelistima, šetačima, džogerima, golim noćnim kupačima, kao što je bio i savršeno mjesto noćnih zabava uz gitaru i svijeću gdje su se rađale i mnoge ljetne ljubavi.
Park-šuma Komrčar
Rab
JEDINSTVENI GRADSKI PERIVOJ I BISER PREDGRAĐA RABA
Uz neponovljivu povijesnu jezgru grada naslanja se gradski perivoj “Komrčar” i jedna od najljepših park-šuma na Mediteranu. Najznačajnije je i najljepše djelo rapskog nadšumara Pravdoja Belije koji ga je dao zasaditi 1890. godine. Gradski perivoj Komrčar prostire se na 10 ha površine te nadmašuje samu površinu grada što ga čini jedinstvenim u svijetu. Uređen je brojnim stazama i šumskim puteljcima te klupama za odmaranje. Park ima veliko rekreacijsko i turističko značenje za otok. Savršeno je mjesto za jutarnji ili večernji jogging. Mjesto je okupljanja zaljubljenih parova.
MUKOTRPNO POŠUMLJAVANJE NEKADAŠNJEG GOLOG PAŠNJAKA
Komrčar je od davnine bio pašnjak, no Belia ga je gledao drugačijim očima znajući što će za buduća pokoljenja značiti ozelenjen Komrčar kao ukras okolice grada i koji se k tome još nalazi pored gradskog kupališta. Belia je 2. studenog 1890. godine u 4 sata ujutro s 25 radnika posadio prve sadnice. Radilo se po noći jer njegova vizija pošumljavanja nije bila odobravana od strane gradskih vlasti ni otočana. Nailazio je na žestoke otpore gdje su mu čak i sadnice čupali, ali on nije odustajao od svoje namjere. S pošumljavanjem je završio 1905. g. nakon punih petnaest godina.
ZAŠTIĆENA ŠUMA KOJA OPUŠTA I SMIRUJE
U početku se pošumljavalo borovima, a kasnije se nastavilo s autohtonim biljem odnosno vegetacijom. Razvilo se tu bujno zelenilo krošnji alepskih borova i drugog sredozemnog raslinja te je park-šuma Komrčar konačo zaštićena 1965. godine, 42 godine nakon Pravodojeve smrti i 60 godina nakon okončanja pošumljavanja. Boravak u parku pozitivno utječe na fizičko i psihičko zdravlje, a zrak ovog perivoja tijekom godine ispunja ugodan miris isparavanja četinjača i vazdazelenog raslinja. Miris bora umanjuje stres, opušta i smiruje.
SPOMENIK I POPRSJE NADŠUMARA BELIJE U NAJLJEPŠEM DIJELU PARKA
Park je svojom površinom veći od same gradske jezgre što ga čini jedinstvenim u svijetu. U najljepšem dijelu Komrčara, na samom ulazu u park, gdje se račvaju putevi za park, grad i lungomare podno parka, Rabljani su 1924. godine, godinu poslije njegove smrti, podignuli spomenik, a 1974. prilikom obilježavanja 90. obljetnice organiziranog šumarstva na Rabu postavljeno je u središnjem dijelu i njegovo poprsje.
O NADŠUMARU BELIJI
Općinski šumar Pravdoje (Justus) Belia rodio se 2. studenog 1853. godine u Sv. Križu kod Gorice u Sloveniji, šumarsku školu završio u Križevcima, a na Rab je došao oko 1885. godine gdje je postao općinski šumar i kasnije nadšumar. Osim već spomenutog pošumljavanja jedinstvenog parka Komrčara, Belia je bio najzaslužniji za ostala pošumljavanja na otoku posebice šumi Kalifront koja je započela 1884. godine, pošumio je poznati poluotok Frkanj, brdo Kokošicu, ali i područja u Loparu i na Kamenjaku. Belija umire u Rabu 15. srpnja 1923. godine.
KAKO JE PARK DOBIO IME?
Ne zna se kada je i kako park dobio ime, no zna se kako su se franjevci naselili u 13. stoljeću i boravili u Komrčaru (Campus martii), izvan gradskih zidina, uz crkvu sv. Katarine (s.Catarina de Comercario) ili sv. Franje (s.Franciscus de Comercario) koja je danas kapelica gradskog groblja.
MJESTO RAĐANJA MNOGIH STIHOVA VELIKOG HRVATSKOG PJESNIKA
U ovoj park-šumi napisao je mnoge stihove i pjesme bard hrvatske književnosti, akademik Dragutin Tadijanović. Posebno je volio pisati na kamenom stolu u središnjem dijelu parka s pogledom na uvalu sv. Eufemije i poluotok Frkanj.
GRADSKI LUNGO MARE I PLAŽA PODNO TISUĆLJETNIH ZIDINA I PARKA KOMRČAR
Oduševljen ljepotama Raba i parka Komrčar, princ Alois von Liechtenstein početkom 20. st. donirao je novčana sredstva za izgradnju šetališta uz morsku obalu podno spomenutog parka i gradskih zidina, a gdje se smjestilo i kultno gradsko kupalište Banova vila. Davao je Komrčar utočište i slikarima, akvarelistima, šetačima, džogerima, golim noćnim kupačima, kao što je bio i savršeno mjesto noćnih zabava uz gitaru i svijeću gdje su se rađale i mnoge ljetne ljubavi.
