Rab je jedan od naših najzelenijh i najšumovitijih otoka. Osim što vegetacija oplemenjuje pejzaž i čini ga pitomijim i ljepšim, njeno bogatstvo osigurava u zraku više kisika i neutralizira štetno djelovanje ugljičnog dioksida, a začinjeno biljnim i morskim aerosolima ljekovito djeluje na čovjekov organizam.
Ilirski Liburni, prvi poznati stanovnici koji su obitavali na području današnjega grada Raba, nadjnuli su mu ime Arb što znači taman, mračan, zelen odnosno šumovit. Ime dolazi od crnogoričnih šuma, točnije hrasta crnike, kojih je u to vrijeme na Rabu bilo i više nego danas.
Na poluotoku Kalifront nalazi se najljepša, najveća i najočuvanija šuma hrasta crnike na čitavom Sredozemlju, šuma “Dundo”. Šumski rezervat predstavlja jedno od najvećih prirodnih bogatstava ne samo otoka Raba već i Europe.
Proizvodnja svile bila je bizantski carski monopol, a Rab u srednjovjekovno vrijeme postaje prvo mjesto izvan središta Carstva u kojemu se u Europi proizvodi svila. Šuma hrasta crnike, kao i šuma duda, predstavljala je značajne rapske resurse jer je Rab svoj danak Veneciji plaćao u svili koja se dobiva od dudova prelca.
Duždevi su, nebili se zaštitile šume, u raznim dukalama zabranjivali sječu rapskih šuma pod prijetnjom kazne. Važan resurs valjalo je zaštiti na vrlo domišljat način - Nedopuštena sječa kaznit će se veslanjem na galiji, a po povratku kući krivci će morati nadoknaditi i štetu.
U srednjovjekovnom Rabu drvo je kao resurs bilo nezamjenjivo, a samo zbog potrebe spravljanja hrane, nad gradom Rabom dimilo se i zimi i ljeti. Žitelji grada Raba trošili su čak 40 tona drva dnevno kako bi se prehranili.
Poluotok Kalifront prosjecan je mnogobrojim protupožarnim cestama, malim puteljcima i stazama što ga čini idealnim mjestom odmora, pješačenja i bicikliranja. Razvedena obala skriva mnogobrojne, duboko u kopno uvučene uvale i plaže obrasle gustom borovom i hrastovom šumom.