Crkva sv. Antuna Opata

Crkva smještena u najstarijem dijelu grada Raba - Dorki

Malena crkva posvećena sv. Antunu Opatu, a koja se spominje još u 14. st. Danas je jednostavna jednobrodna crkva s gotovo kvaratnim brodom i s pravokutnim svetištem iza gotičkoga trijumfalnog luka, koje je presvođeno križnorebrastim svodom. Svetište datira upravo iz vremena iz kojeg se crkva prvi put spominje i vjerojatno je njezin jedini ostatak, dok je prednji dio naknadno pregrađen. Uz crkvu je bila kuća bratovšine svečevih štovatelja, koju je za svoj boravak u Rabu unajmila kneginja Žirovska Mande Budrišić, pobjegavši na otok pred Turcima 1493. g. Crkva je u prvoj polovici 16. st. pregrađena u prednjem dijelu.

Vrijedna umjetnička djela

U crkvenom svetištu na glavnom oltaru renesansnih osobina nalazi se u središtu sjedeća monumentalna skulptura sv. Antuna Opata. Lijevo i desno dvije su na dasci slikane figure, sv. Kristofora i sv. Tudora, u maniri slikanja radionice mletačkog slikara Bartolomea Vibarinija iz druge polovice 15. st.  Prije adaptacije crkvenog broda na njegovom podu bile su mnoge nadgrobne ploče rapskih obitelji, od kojih su se danas sačuvale četiri. a južnom zabatnom zidu svetišta nalazi se slika s prikazom Kristova skidanja s križa, barokni rad s kraja 17. st. Crkveno je pročelje jednostavno oblikovano s glavnim portalom nadvišenom polukružnom lunetom. Nad njim se u osi nalazi pravokutni položen prozor, a na vrhu zatvoreni zvonik na preslicu za dva zvona.

Barski nadbiskup Marin Bizza – smioni humanistički putopisac

U crkvi je pokopan Marin (Rab, oko 1570. – Rim, 1625.), barski nadbiskup, pripadnik stare rapske plemićke obitelji Bizza. U crkvi je, uz nekoliko (4) podnih grobnih ploča rapskih obitelji, sačuvana i njegova nadgrobna ploča iz 1625. godine, godine njegove smrti. Barski nadbiskup Marin bio je osebujna kasnohumanistička ličnost. Bio je pisac opširnog izvještaja o putovanju iz 1610. godine Srbijom, Crnom Gorom i Albanijom tj. područjem svoje nadbiskupije, a koje je bilo pod turskom vlašću, gdje je posjetio rimokatoličke vjernike. Spis je postao važan za proučavanje povijesti tih krajeva koji su bili pod Turcima. Dopuštenje za navedeno putovanje nadbiskup Marin dobio je od turskog paše Mahmuda koji je podrijetlom s Raba.