Gornja ulica

Gornja ulica prepuna je sakralnih građevina

Oko primata stoljećima se spore Srednja i Gornja ulica. Gornja ulica, shodno sakralnim građevinama koje su na njoj podignute, postaje značajnija s pojavom kršćanstva kao službene religije već u 4. st. i to ostaje sve do 19. st. Te su građevine podizane na mjestima značajnih javnih ili kulturnih rimskih spomenika važnih u životu antičkoga grada. Neki istraživači smatrali su da je Gornja ulica tada bila glavnom gradskom osovinom. Kontinuitet kulturnih i sakralnih građevina u ulici može se pratiti još od antike, a što bi značilo da je ovaj najviši uzdužni dio grada bio akropola.

Gornja ulica proteže se najvišim dijelom poluotoka s koje puca pogled na morsku pučinu

Proteže se od kule Sv. Kristofora na krajnjem sjeverozapadu grada do pročelja katedrale te crkve i samostana Sv. Antuna Opata na zapadnoj strani samog vrha poluotoka. Njezinu slikovitost naglašava stalna promjena urbanog krajolika, jer se na njoj izmjenjuje niz dragocjenih sakralnih spomenika, nastalih u različitim povijesnim razdobljima i izgrađenih raznim stilovima. No, ipak se izdvaja romanički kao najizrazitiji stil zrelog srednjeg vijeka i pravi znamen u oblikovanju gradova kao slobodnih jadranskih komuna.

Četiri zvonika na otoku sreće - vizura po kojoj je Rab poznat u svijetu

Povijesna slika grada Raba prepoznatljiva je po četiri zvonika što se uzdižu nad bedemima i strmim liticama od kojih su tri romanička. Pogled na grad s juga, tj. s mora, što je tisućljećima bio jedini prilaz, jedna je od najljepših jadranskih vizura. Skladan i impresivan spoj prirodnog i kulturnog, nenadmašnog krajolika i vrhunskog graditeljstva, gotovo nikoga ne ostavlja ravnodušnim.